Intelektualno vlasništvo

Bez novih ideja, znanja i uključivanja u svjetske tokove nije moguć značajniji razvitak poduzetništva, a pogotovo krajeva s malim brojem stanovnika i koji nisu vezane za velike centre. Stoga se kroz posebne programe organizira interesna suradnja istraživanja, znanosti i gospodarstva, s ciljem stvaranja novih proizvoda, čiji se nastanak temelji na znanju.

Neophodno je znatno veće uključenje znanstvenoistraživačkih i ljudskih resursa na stvaranju i uvođenju novih tehnologija u poduzetništvu i gospodarstvu općenito. Poduzetnici koji prate razvitak znanosti i tehnologije u prilici su, među prvima, iskoristiti njegove prednosti i tako zadržati ili povećati svoju konkurentsku sposobnost.

Pravovremenim prijenosom novih tehnologija i njihovom primjenom osigurava se brži rast ne samo pojedinih gospodarskih subjekata već i cijelih regija, gospodarskih grana pa i države u cjelini.

Zbog stalne opasnosti od uništenja ili gubitka materijalnih dobara, tijekom povijesti ljudske civilizacije razvijeni su brojni načini zaštite odgovarajućim metodama sakrivanja, zatvaranja, nadzora i čuvanja, te odgovarajući sustav pravne zaštite materijalnog vlasništva.

Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjuju. Patentom se štiti novo rješenje nekog tehničkog problema, industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, a žigom (“registered trade mark”) se štiti neki znak koji služi za razlikovanje od sličnih proizvoda i/ili usluga na tržištu.